Bojan Bonifačić se u svega nekoliko godina intenzivnog bavljenja fotografijom pokazao kao neosporan majstor pejsažne fotografije. Kao i brojni drugi autori i on snima nizove fotografija na razne teme, okupljajući ih u različite žanrovske skupine i slažući u svoje internetske albume, pokazujući ujedno i množinu i vrsnoću svojih radova.

Ako se zna da je rodom s Krka i da je najveći dio svog fotografskog opusa otvario na otoku, jasno je da je velik dio njegova rada obilježen posebnim ugođajima s morem i suncem, i to u raznim svjetlosnim uvjetima i kolorističkim varijantama.

Zato i jest podosta neočekivano da je za ovu izložbu odabrao ciklus Zimski snowy.

Doduše, ni sniježnu bjelinu nije morao tražiti daleko od rodnog otoka. No udaljenost je u ovome slučaju svakako više konceptualna nego zemljopisna.

U predjelima Gorskoga Kotara, Like i Plitvičkih Jezera nastao je ciklus koji oslikava idiličan krajolik, katkad u tihim a katkad i raskošnim manifestacijama, a dio je fotografija posvećen nekim toplim "božićnim" prizorima kao i onima iz svakodnevnog života.

Objedinjujuća snježna bjelina Bonifačiću je okosnica raznovrsnih ugođaja, od "razgledničkog" prštavila i raskošne ljepote Plitvičkih jezera, do mnogo suzdržanijih i pitomijih krajolika i seoskih ugođaja.

Jednostavnost i neposrednost glavna je odlika njegovih fotografija - uz poneki reportersko-dokumentarni "trenutni" snimak, poput seoske ulice zametene u snijegu s bakicama u rupcima koje žure u zaklon, najviše je prizora koji izazivaju osjećaj da znao u pravo vrijeme biti na pravom mjestu i uživati u najljepšim prizorima.

I od onoga koji gleda njegove slike također se očekuje divljenje koje je Bonifačića obuzelo kad je u ranu zoru ugledao sliku izlazećega sunce na obronku prekrivenu netaknutim snijegom, kristalnu čipka razgranatog stabla na osami, neočekivane nadrealno bijele stogove, objeljeni drvored koji se niže u nedogled, lovačku čeku u šumskom krajoliku i jezerce ribnjaka okruženo ogoljelim stablima...

Naslov dodjeljen ovome ciklusu, Zimski snowy, ispisan u neobičnoj grafiji još naglašenije priziva i zimu i snijeg i - snovid.

Ipak je najvažnije podjsjetiti da Bonifačićevi snježni prizori spadaju u onu vrst vizualnosti koju ni u kom slučaju ne treba tumačiti, nego samo neposredno doživljavati i osjećati. E.D.

R-1.hr