Umjetnost Zvonimira Kamenara, od završetka studija do danas, prošla je kroz nekoliko različitih kreativnih faza, a izložbom u Umjetničkom paviljonu ''Juraj Šporer'', koja je zbog ograničenosti galerijskog prostora podijeljena u dva dijela, bit će u cjelosti predstavljen stvaralački put tog riječkog kipara i restauratora kojem je jedna od najznačajnijih osobina kiparskog mišljenja upravo potreba za istraživanjem i eksperimentom.

Iako njegova najranija umjetnička ostvarenja, u doba kada se na kiparstvo još uvijek gleda kao na medij konzervativnih stavova u kojem prevladavaju klasična i tradicionalistička mjerila ponašanja, stoje u dijalogu s kiparskom tradicijom, u njima se ipak može prepoznati duh reduktivne estetike modernizma. Vidljivo je to, prije svega, u procesima apstrahiranja i stilizacije likovnih tvorbi kao i snažnoj potrebi za pretvaranjem kiparske forme u plastički znak. Njegov kiparski rukopis sazdan je na morfologiji jasnih oblika i čistih volumena, površine koja prenosi i reflektira timbar autorovih emocija i unutrašnjih uzbuđenja.

Svugdje je prisutna kiparska težnja da se tijelo skulpture shvati kao simbolička projekcija vlastitog, odnosno stvarnog tijela. U tom smislu Kamenar nije nikada do kraja akceptirao modernističko shvaćanje skulpture kao značenjski prazne i autonomne forme.