Tridesetogodišnja glazbena i socijalna povijest Tinariwena fascinantna je i inspirirajuća priča. Skupina tuareških glazbenika okupila se oko Ibrahim Ag Alhabiba, koji je, iako rođen u Maliju, odrastao u izbjegličkim kampovima blizu malijsko-alžirske granice, nakon progona Tuarega pred novom nezavisnom malijskom vladom šezdesetih godina.

Okupljeni 1970. godine i motivirani zajedničkom strašću za mnoštvom toga; od tradicionalne tuareške glazbe do poezije i zapadnjačkih rock i pop velikana poput Hendrixa, Santane, Bob Marleya i Led Zeppelina, sastav učvršćuje svoju reputaciju, prvo u prostorima Sahare, a zatim i šire.

Slijedeći tadašnji pokret 'pustinjske vojske' (Mouvement Populaire de l'Azawad - a rebel Touareg movement), koji je okupio i druge glazbenike koji dijele slična stajališta, sastav se vratio u Tessalit u Maliju kasnih osamdesetih.

Nastavljajući nastupe, krajem devedesetih glas o Tinariwenu šri se daleko izvan granica Sahare - sviraju u Francuskoj, a 2001. sviraju na prvom festivalu u pustinji "Festival in the Desert" u Maliju kao glavne zvijezde. U to vrijeme Tinariwen su postali najomiljeniji afrički sastav u Europi.

U posljednjih osam godina sastav svira preko 700 koncerata u Europi, izdaje dva albuma, Amassakoul u 2004. i Aman Iman u 2007. Usput su pokupili nekoliko nagrada (primjerice 'BBC Award for World Music' 2005., prestižnu 'Praetorius Music Prize' u Njemačkoj 2008.) i skupili impresivnu listu legendarnih fanova poput Roberta Planta, Carlosa Santane, Briana Enoa, Thoma Yorkea, TV on the Radio i Bona i Edgea. Svirali su zajedno sa Santanom, Robertom Plantom i Rolling Stonesima na njihovoj turneji 2007. godine.

Tinariwen su gostovali na svim relevantnim glazbenim festivalima, uključujući i INmusic festival 2007. godine, a 2010. godine će ponovno gostovati na Glastonbury festivalu. U Zagrebu će svoj novi album predstaviti 10. studenog 2009. u klubu Aquarius.

U nastavku donosimo nekoliko recenzija novog albuma Tinariwena:

"In the manner of most great bands, Tinariwen are largely content to do one thing brilliantly. Like the Rolling Stones, the Byrds, Kraftwerk and AC/DC, they have created a sound that is theirs and theirs alone - a rolling, dusty groove whipped mercilessly into great uncoiling waves of rhythm, overlaid with the mournful, atavistic moan that remains the expressive birthright of the world's dispossessed, whether they be Mississippi cotton-pickers, displaced Aborigines or north African nomads."

- Guardian, UK

"A bunch of indigo-robed former guerrillas from the depths of the Malian Sahara, Tinariwen have been acclaimed as possessors of the original DNA of rock and roll - the nearest thing the modern world provides to a real blues feel.... Companions' sounds as though it emanates from the rock and sand of the Sahara itself."

- Telegraph, UK

"Od uvodne zdravice za kompanjone iz cijele Afrike “Imidiwan Afrik Tendam”, preko hipnotičkog Ishumar-bluesa “Tenhert” i povratka bivšeg gitarista Mohammada s pjesmom “Tamodjerazt Assis” do briljantne nove verzije nezaobilaznog koncertnog favorita “Tenalle Chegret”, ovo je još jedan veliki album Tinariwena."

- Jutarnji list

"It serves as a membrane linking ancient Africa with 21st century electronica - the ghost in the machine of rock'n'roll."

- Uncut, UK

"True grit! The desert-bluesers' fourth is raw, and all the better for it."

- Independiente, UK

R-1.hr