U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka u subotu, 16. srpnja 2011. u 21 sat  u Galeriji Decumanus u Krku otvara se izložba/ambijentalna instalacija pod nazivom „STAKLENI GRADOVI“, poznatog hrvatskog umjetnika – slikara, grafičara i sveučilišnog profesora ANTONA VRLIĆA.

„Stakleni gradovi“ su instalacija koja je prošle godine izazvala veliki interes publike i kritike kad je krenula galerijskim prostorima Hrvatske, počevši svoj hod od zagrebačke Gliptoteke, preko zadarskog Muzeja antičkog stakla, do riječke Galerije Juraj Klović. Pokazujući svaki put svoju izuzetnu atraktivnost, živost i aktualnost. Nastavlja ga sad u Galeriji Decumanus, dokazujući kako je to isto tako i projekt koji pruža izvanredne mogućnosti daljnjeg razvoja i nadogradnje istraživanja u mediju stakla, te kako je on time fascinantni „work in progress“.                            
      
Kustosica izložbe u Galeriji Decumanus je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti. O instalaciji „Stakleni gradovi“ ona u tekstu između ostaloga kaže:“ (...) U luminoinstalaciji „Stakleni gradovi“ (autor je bio) inspiriran snagom vizualnih doživljaja kojima obiluju suvremeni megalopolisi, okupani svjetlom i bojom, te dinamizirani prštavom energijom, opčinjavajući gusto „usađenim“ vertikalama staklenih geometrijskih habitata-monolita. Kroz njihove čvrste, prozirne forme prolazi svjetlost, a na površini se ogleda okolna priroda, dok čovjek, boraveći unutar tih staklenih kubusa kao da balansira (i komunicira) između zemlje i neba. Autor je tu, međutim, bio inspiriran i onim manjim, prizemnijim i ruralnijim gradovima, u kojima su habitati nekako organski blokoviti - poput grumena; u kojima forme odišu plasticitetom i tektonikom, a arhitektura se doimlje kao da je izrasla iz krajolika i s njime srasla. I jedan i drugi tip grada Vrlić interpretira na sasvim autorski način, kreativno ujedinjujući staklene objekte, kvarcni pijesak, led-svjetlo i boju, te kreirajući suvremene tipske module grada bez identifikacijskih oznaka. Grada namjerno bez individualnosti, ali u podlozi s diskretnom slutnjom opće urbane problematike.“ (Višnja Slavica Gabout)

O Antonu Vrliću:
Anton Vrlić rođen je 1957. godine u Splitu. Školovao se u Sinju. U Zagrebu je upisao Akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj je 1982. godine diplomirao slikarstvo, u klasi prof. Raula Goldonija. Kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Izlaže samostalno od 1982. godine i do sada je održao 57 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Split, Dubrovnik, Trogir, Sinj, Kaštel Novi, Duga Resa, Lovran, Rab, Karlovac, Šibenik, Biograd, Vinkovci, Zadar, Rijeka, Annecy/Francuska, Thonon/Francuska, Sombor/Srbija, Češké Budějovice/Češka, Prag/Češka, Berlin/Njemačka, Krško/Slovenija, Ljubljana/Slovenija, Novo Mesto/Slovenija, Pécs/Mađarska).

Izlagao je, uz to, na više od stotinu skupnih izložbi u Hrvatskoj i širom svijeta. Izdao je do sada 6 grafičkih mapa (linorezi u boji, duboki tisak, plutotisak). Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama (slike, grafike, objekti/skulpture ), a njegovi vitraji, mozaici i reljefi od stakla postavljeni su u niz sakralnih, privatnih i javnih objekata.

Od 2007. godine Anton Vrlić zaposlen je na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci, gdje do danas kao docent predaje slikarstvo na odsjeku primijenjenih umjetnosti. Od 2003. godine vanjski je suradnjik i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje vodi kolegij Tehnike i umjetnost stakla.
Za svoj rad autor je dosad više puta nagrađivan.

Godine 2009. izdana mu je monografija, u autorskoj obradi Borivoja Popovčaka, a u izdanju Knjigre i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Umjetnik živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

Izložba / ambijentalna instalacija „Stakleni gradovi“ Antona Vrlića moći će se  razgledati u Galeriji Decumanus u Krku do 30. srpnja 2011., u redovno radno vrijeme galerije: svaki dan osim utorka od 10 do 12 i od 19 do 23 sata. Ulaz je slobodan.

R-1.hr