- Mucanje se najčešće prvi put javlja kada govor još nije sasvim automatiziran, znači u periodu između druge i treće godine života.

To je razdoblje intenzivnog razvoja govora u kojem se dijete prvi puta susreće s mnoštvom novih riječi, počinje ih aktivno upotrebljavati, ali nije u potpunosti shvatilo njihovo značenje.

Kako je dijete još jako 'nespretno' u svojoj komunikaciji, tada se pojavljuje zastajkivanje u govoru, ponavljanje početnih glasova ili slogova u riječi, počinje razvlačiti govor - objašnjava Šunić.

'Pazi kako govoriš!' nije način pristupanja djetetu koje muca

Uz to, Šunić ističe kako navedeno ne postaje odmah kliničkom slikom mucanja, no ističe da ukoliko se neadekvatno reagira na djetetov govor, primjerice riječima'Pazi, kako to govoriš?' ili 'Nemoj tako govoriti!' dijete svoj govor počinje doživljavati kao neugodu, počinje pamtiti riječi na kojima se 'spotaknulo' u govoru.

- Kada se dogodi takva situacija, vrlo je moguće da dijete počne mucati - rekla nam je stručnjakinja.

Osim prvog razdoblja koje je liječnica opisala, tvrdi kako postoji i takozvano 'drugo razdoblje' kada se mucanje može javiti.

Djeca koja se nalaze između četvrte i pete godine života počinju dobivati intenzivniji interes za situacije i ljude oko sebe, puno zapitkuju i sve ih zanima. Ukoliko dijete ima 'slabu točku', odnosno predispoziciju za mucanje od ranije, neadekvatna okolina može itekako utjecati na razvoj mucanja.

Strah od škole pomaže razvoju mucanja

U kasnijoj, ali još uvijek mlađoj dobi, mucanje može doći ukoliko su elementi za mucanje već postojeći. Ovdje kao plodno tlo dolaze problemi polaska u školu, naročito ako dijete nema adekvatnu pripremu za odlazak u školu i prema kojoj gaji određeni strah.

- Prevalencija učestalosti javljanja mucanja je češća kod muške nego kod ženske djece. Postoje mnoge teorije o pojavi mucanja i mnogi stručnjaci iz raznih srodnih područja logopediji daju svoje teorije o uzrocima.

Najadekvatnija postavka uzroka mucanja bila bi zapravo posljedica neadekvatnog organiziranja pokreta govornog mehanizma u samom vremenu, tvrdi Šunić i tvrdi kako tada govor postaje rezultat motoričkih pokreta govornog mehanizma.

Logopedica objašnjava kako se smatra da kod osoba koje mucaju ne postoji mogućnost pravilnog organiziranja pokreta organa koji sudjeluju u artikulatornom procesu dobivanja pojedinih glasova, nadalje slogova, riječi, pa tek onda rečenice u određenom vremenskom intervalu.

Mucanju se na kraj može stati redovitom vježbom

- Logopedska dijagnostika pomaže pri procijeni stupnja jačine i tipa, te se tada utvrđuje je li potrebno u terapiju uključiti još kojeg stručnjaka ili učiniti koju obradu. Nakon toga na red dolazi individualan vremenski period, kada dijete polazi na terapije kod logopeda.