Asertivnost nema hrvatskog sinonima, nego koristimo engleski izraz "assertiveness", oblikom izmijenjen u duhu našeg jezika. Biti asertivan znači ponašati se na određeni način i imati određene osobine – to znači na afirmativan način djelovati u svoju korist, vjerovati u sebe, ne bojati se istupiti, izbjegavati agresivnost, ali i pasivnost.

Mnogi psihoterapeuti uče ljude asertivnosti, a slijede ih i brojni treneri koji rade s timovima stručnjaka u korporacijama, životni treneri koji su poznati na zapadu, nekim elementima asertivnosti roditelji uče djecu, a ponekad ćemo iskustveno i inituitivno sami doći do asertivnosti.

Asertivnost je povezana sa sapomouzdanjem, elementi asertivnosti nalaze se u brojnim knjigama za samopomoć, kao i u brojnim programima tipa – kako do cilja u deset koraka, kako podići samopouzdanje u 5 tjedana i sl. Asertivnost je važna i pozitivan komunikacijska vještina, piše trigon.hr.

Agresivci, pak, ne poštuju granice koje su postavili drugi ljudi, ne poštuju njihove različitosti, ograničenja ni vrline. Pokušavaju se nametnuti drugima i utjecati na njih, a to čine na način da vrše pritisak, te nerijetko svojim postupcima i komentarima povrijede druge.



Osoba koja asertivno komunicira ne boji se govoriti u svoje ime ni razmišljati svojom glavom, a kad pokuša utjecati na druge, iznosi svoje argumente, ali ih ne nameće i ne poseže za agresivnošću. Asertivno komunicirati znači drugima se obraćati s poštovanjem, poštovati njihovo mišljenje, kao i granice koje su postavili. Iako onaj tko asertivno komunicira ne primjenjuje agresiju, i te kako se zna obraniti od agresivnog pristupa.

Asertivnost nije važna samo na poslu, nego i u svim segmentima svakodnevnog života. Zbog nedostatka asertivnosti ljudi nemaju hrabrosti iznijeti svoje ideje, pa je tako iz povijesti poznat slučaj da se Charles Darwin nije usuđivao objaviti svoju teoriju jer se bojao da će ga ismijati ili proglasiti luđakom. Tek kad je shvatio da je drugi kolega došao do sličnih zaključaka i iznio ih u javnost, shvatio je da mora djelovati.
Zbog nedostatka asertivnosti ne znamo prekinuti dosadnog sugovornika i pristajemo na društvene norme koje nam nisu drage. Previše toga radimo jer nemamo povjerenja u sebe, jer nemamo hrabrosti usprotiviti se većinskom načinu razmišljanja. Manjina zato često radi ono što većina od njih očekuje, iako se zapravo s mnogo toga ne slažu. Iako bismo željeli svoj život uzeti u svoje ruke, odnosno češće postupati onako kako nam se čini ispravno, dopuštamo da nas ograniče, sputavaju i spriječe strahovi, nedostatak samopouzdanja ili društvene norme.

Kako biste bili bliže asertivnom ponašanju i asertivnom načinu komuniciranja s drugima, razmislite o važnim stvarima i potrudite se raščistili neke važne teme. Vježbajte različite životne situacije, pa razmislite što više volite i što biste u svakoj od zamišljenih situacija radije učinili. Naučite ta svoja razmišljanja i želje jednostavno i jasno izreći, izbjegavajući agresivnost s jedne, te nelagodu i isprike s druge strane (i za to će trebati dosta vježbe).