U drugoj polovici ovog desetljeća polarna svjetlost polako je postajala sve manje izraženija, a sad je rjeđa nego što je to ikad zabilježeno u više od 100 godina, objavio je Finski meteorološki institut.
Polarna svjetlost (aurora borealis) u pravilu prati ciklus od 11 godina, odnosno solarni ciklus, pri kojem učestalost fenomena naraste na maksimum, zatim polako padne na minimum, a onda se sve ponovi.
"Solarni minimum službeno je bio 2008., no umjesto da sad krene prema maksimumu, ovaj minimum traje i traje", rekla je znanstvenica Noora Partamies.
"Tek smo u zadnjih šest mjeseci vidjeli nešto više aktivnosti, ali još uvijek ne znamo izlazimo li iz ovog minimuma," dodala je.
Sjaj polarne svjetlosti, koja se prelijeva u bojama nad sjevernim nebom, posljedica je solarnih vjetrova koji dolaze prema Zemlji, a privlače ih magnetski polovi. Pri tome dolazi do izuzetne elektronske aktivnosti u dijelovima atmosfere, ionosferi i magnetosferi, piše net.hr.
"Sve manja polarna svjetlost ukazuje na manju aktivnost Sunca. Čekamo što će se sljedeće zbiti. Hoće li sljedeći maksimum stići na vrijeme ili zakasniti i hoće li biti ogroman?" rekla je dr. Partamies.
Na vrhuncu ciklusa 2003. norveška stanica na otoku Svalbard u blizini Sjevernog pola izvijestila je da je polarna svjetlost vidljiva gotovo svake večeri. No, u zadnjih par godina polarna svjetlost je na jugu Finske registrirana samo dva do pet puta godišnje.
SERVISNE INFORMACIJE
Magla mjestimice smanjuje vidljivost u Lici i Gorskom kotaru. Posebice na dionicama autocesta: A1, između tunela Mala Kapela i Sveti Rok, te A6 Rijeka-Zagreb, od Bosiljeva do Kikovice. Na mjestima pod maglom kolnici su vlažni i skliski.