10⁰⁰ - 12⁰⁰ - izlaganje domaćih proizvoda i suvenira

12⁰⁰ - 12³⁰ - KUD Sloga - puhački orkestar Ravna Gora  

12⁴⁵ -13⁰⁰ - Svečano otvaranje festivala   

Rogisti iz PGŽ 

13⁰⁰ - 15⁰⁰ - Lovački zbor - Klana 

- Ravnogorski tamburaši

- Veseli pajdaši - Bukov Vrh 

16⁰⁰ - Narodno veselje:  

- Potezanje konopa učesnica PANfest-a 

ZABAVA I PLES 

Pan
(Grč. Pan, lat. Pan - sin nimfe Driope i boga Hermesa - bog šuma, lovaca i pastira).

Dok je Hermes čuvao u Arkadiji stada nekog smrtnika, ugledao je lijepu nimfu, Driopovu kćer, i poželio je njenu ljubav. Plod te ljubavi bilo je čudesno dijete, dvorogo i kozjih nogu, bučno i nasmijano. Majka se uplašila od bradatog mališana, ali mu se Hermes silno obradovao. On je svog sina povio u krzno planinskog zeca, a zatim ga odnio na Olimp i ponosno pokazao bogovima. Svi su se obradovali dječaku, posebno Dionis. Bogovi su Hermesovom sinu dali ime Pan (sav, sve), jer je svima razveselio srca.  

Kosmatom, dvorogom Panu pripadaju snježni planinski vrhovi i kamenite staze. On juri kroz guste šikare ili tumara po vrletnom stijenju, gdje lovi zvijeri i svira na fruli. Prate ga planinske nimfe, s kojima pokraj vrela često pjeva i igra. Umoran od lova, pjesme i igre, Pan u podne spava, a pastiri strahuju da ga u to vrijeme ne uznemire. Često je u društvu Dionisa i njegove vesele pratnje - nimfa, silena i satira. Panu se katkad pridružuju i brojna njemu slična bića, pani i panisci. 

Svojom ljubavlju Pan je progonio mnoge lijepe nimfe i mlade pastire. U ljubavi nije imao sreće: nimfa Pitis preobrazila se u omoriku, Eho ga je odbila i prinudila da pribjegne samozadovoljavanju, a Siringa se preobrazila u trsku, od koje je zaljubljeni Pan načinio pastirsku sviralu (siringa). Pan je volio i boginju Selenu, koja ga je odbijala sve dok se nije ogrnuo bijelim ovnujskim runom ili joj poklonio prekrasno ovčje runo. 

Pan je jedino božanstvo za koje se vjerovalo da je smrtno. Kad je, za vrijeme vladavine cara Tiberija, egipatski krmanoš Tamus plovio prema Italiji, tri puta je čuo glas koji mu je naložio da saopći kako je veliki Pan mrtav. Zbog toga je u poznom srednjem vijeku, u raznim teološkim spekulacijama, taj veliki Pan izjednačen sa Sotonom ili Kristom. 

Pan je najprije poštovan na Peloponezu, u Arkadiji, a tek poslije maratonske bitke (490. g. p. n.e.) njegov kult se proširio po cijelom grčkom svijetu jer se vjerovalo da je pomogao Atenjanima da pobijede na Maratonu. U pećinama na padinama Atenskog akropola Pan je poštovan zajedno sa nimfama. 

Kao božanstvo koje umnožava stada i osigurava uspješan lov, Pan je zamišljan kao itifalični bog, ogrnut krznom risa, sa pastirskim štapom (pedum) i lagobolonom u rukama. U rimsko doba on je poistovjećen s Faunom i Silvanom . 

Pan voli igru i svira na siringi. Posjedovao je proročki dar i naučio je Apolona proricanju. Njegova iznenadna pojava izaziva metež i strah (panika).U likovnoj umjetnosti Pan je često predstavljan, posebno na slikanim vazama i reljefima, i to kako igra u društvu nimfa ili kako ih progoni.