Anne Trubek, profesorica engleskoga jezika i književnosti na Oberlin Collegeu (Ohio) objavila je tekst u kojem se usudila dirnuti u kanon američke pisane riječi, neponovljiv Salingerov roman iz 1951. Lovac u žitu, kojeg je opisala kao pretjerano zastarjelog da bi i dalje bio dio srednjoškolskog kurikuluma.

U godinama koje su uslijedile nakon njegova objavljivanja, Lovac u žitu se više puta našao na udaru puritanaca te je u nekoliko navrata bio zabranjivan zbog opscenosti, predbračnog seksa, prekomjernog uživanja u alkoholu i spominjanja prostitucije, no za današnje su tinejdžere, smatra Trubek, sve te negdašnje kontroverze suviše krotke i smiješne.

Premda Trubek priznaje da je Salingerov portret pogubljenog i otuđenog adolescenta i danas relevantan, smatra kako je od davnih pedesetih napisano pregršt romana koji bi trebali zauzeti njegovo mjesto jer bolje korespondiraju sa svijetom modernih tinejdžera. Za Holdena Caulfielda, 'otmjenog bijelog dečka iz privatne gimnazije', kaže kako nikad ne bimogao postati uzor američkih tinejdžera da ga nisu profurali isti takvi otmjeni bijeli dečki, koji su bili dovoljno moćni i privilegirani da o njemu pišu.

Navodeći daLovac u žitu nije bio egzemplaran tinejdžerski roman za sve rasne i klasne skupine, profesorica je ponudila popis kvalitetnih multi-kulti teen knjiga izdanih unazad 10 godina, u nadi da će možda baš jedna od njih postati novi man-made klasik.

Iako fakat slovi za klasik posvuda u svijetu, Lovac u žitu je i dan danas kontroverzan. Dok se jedna kritičarska struja kune u njegove vanvremenske kvalitete, druga ga smatra tek osrednjim romanom, koji je popularnost među mlađom populacijom stekao primarno zbog toga što podilazi njezinoj neukosti, a među kritikom zbog toga što njegova analiza iziskuje minimalno ulaganje istraživačkog truda, jer se roman ne referira ni na koje drugo književno djelo, osim Dickensonova Davida Copperfielda, čije se ime na prvoj stranici tog ispovjednog romana spominje u kontekstu da nas se ne želi zamarati njemu nalik sranjima.

Da se Lovca u žitu uistinu može pretjerano simplificirati, dokazuje i sjajan primjer ovog videa u kojem je naočitom naočarcu iz YouTube senzacije Vlog Brothers uspjelo prvih 15 poglavlja Lovca skratiti u jednu, doduše podužu, ali ipak samo jednu rečenicu.

Prijevod za anangliste:

"Godinu dana nakon što se sve to desilo, Holden Caufield sjeda ispričati priču o tome kako su ga izbacili iz mondene privatne škole, kako se posvađao s prijateljem, uzeo vlak do New Yorka i taksi do hotela u kojem je postavio mnogo čudnih pitanja o patkama, popio par pića s nekim ženama u baru hotela, nakon čega je napustio hotel, uhvatio drugi taksi i postavio još čudnih pitanja o patkama, vratio se u hotel, upoznao ženu koja je definitivno bila prostitutka (nakon što ranije u knjizi nije upoznao ženu koja je možda bila prostitutka), nije s njom imao ništa, otišao u krevet, probudio se sljedeće jutro, doručkovao s nekim časnim sestrama, i tu negdje završava 15. poglavlje."

A evo i gorespomenutog popisaalternativnih Lovaca koje nudi pofesorica Trubek:

Jeffrey Eugenides: Nevina samoubojstva (1993.)
Horor priča o djevojčicama u okovima poludjele obitelji. Svaki bi je tinejdžer morao pročitati da shvati da bi mu u životu moglo bitijoš puno teže.

Junot Díaz: Drown (1996.)
Zbirka priča ovogodišnjeg dobitnika Pulitzera bavi se problemima mladih Dominikanaca.

Tobias Wollf: Old School (2003.)
Premda smješten u 60. godine prošlog stoljeća, Wolfov je roman o srednjoškolcu s literarnim aspiracijama ipak moderan prikaz tinejdžerske otuđenosti.

Laurie Anderson: Speak (1999.)
Priča o Melindi, srednjoškolki koja od silnih adolescentskih briga čak i onijemi.

Jim Shepard: Project X (2004.)
Triler o dvojici osmaša koji kreću u krvavi pohod vrlo nalik onom koji se zbio u srednjoj školi Columbine.

Gene Luen Yang: American Born Chinese (2007.)
Bildunsromanu nalik grafička novela koja problematizira život američkih Azijaca.