Vijest da MP3 format polako odlazi i da ga zamijenjuju sofisticiraniji
načini krađe glazbe možda je dobra vijest za audiofile i telekome, ali
zasigurno nije za izdavačke kuće. Naime, ako ste jedan od pasioniranih
korisnika ‘razmjene datoteka’, kako se lijepo kaže za ilegalnu razmjenu
sadržaja preko interneta, vjerojatno ste primjetili sve češće
pojavljivanje nekih neuobičajenih formata datoteka, koji se zovu FLAC
ili APE, piše lider.hr.
Njihova prednost leži u činjenici da ne gube određena
akustična svojstva kao što je slučaj s MP3 formatom. Rastuća
popularnost ovih formata rezultat je sve bržih internetskih veza i sve
većih tvrdih diskova. Za lakše razumijevanje onih koji nisu previše
vični tehničkim specifikacijama raznih glazbenih formata evo primjera.
Prva stvar na albumu White grupe Beatles, Back in the USSR, duga je
2.43 minute i u nedavno remasteriranoj verziji na CD-u ima 28,1
megabajta. Kada se prenese s CD-a na računalo u nekom-primiranom
formatu, nastaje datoteka s .waw ekstenzijom.
U mračnim
vremenima dialup modema i sporih veza, za prebacivanje ovakve datoteke
trebalo bi oko sat i pol, naravno uz pretpostavku da se veza uspije
uopće održati. Revoulucija je nastupila pojavom danas već legendarnog
MP3 formata, odnosno formata koji je drastično smanjivao glazbene
datoteke na desetinu svoje veličine, a to je značilo i proporcionalno
kraće vrijeme preuzimanja, što je, pak, omogućilo preuzimanje datoteka
čak i putem rudimentarnih modema, na čemu je popularnost onda izgradio
Napster, začetnik peer-to-peer razmjene datoteka.
No, ove
prednosti MP3 formata imale su i svoju cijenu. Smanjivanje datoteke
značilo je i gubljenje određenih dijelova glazbenog zapisa, odnosno
slabiju kvalitetu glazbe. Lossless (bez gubitka) formati korak su
naprijed u tom smislu i prilikom komprimiranja glazbenog zapisa ne gubi
se ništa od originalnih svojstava glazbe, a činjenica da zato zauzimaju
više prostora na disku više nikoga pretjerano ne smeta s obzirom da je
u međuvremenu prosječna veličina tvrdih diskova osjetno porasla, kao i
propusnost veza. Novi sustavi komprimiranja u prosjeku smanjuju
datoteku za 70 posto, ali to rade na drugačiji način od MP3 sustava.
Lossless sustav sličan je zip sustavu, što znači da zgušnjava podatke
za spremanje na disk i rapidno ih raspakirava tijekom puštanja na
njihovu nekomprimiranu razinu.Ovakav tip datoteka moguće je puštati na
većini računala uz preuzimanje odgovarajućeg softvera, odnosno playera
koji podržavaju puštanje ovih formata. S druge strane, iPod će, kao što
je često slučaj s Apple proizvodima, biti problem jer nije previše
otvoren za formate izvan svoje svog portfelja, poput FLACa, APEa ili
EACa.
Mogu doduše, puštati datoteke komprimirane u Apple
lossless formate, ili veće .waw datoteke, no velik broj kompjuteraša
odbacuje njihov format zato što kompanija ne želi otkriti specifikacije
o načinu funkcioniranja njihovog sustava, dok su većina konkurentskih
formata open source projekti, što znači da su svi detalji o njima
svakome dostupni.Razliku u kvaliteti prosječni korisnik, ruku na srce,
vjerojatno i neće primjetiti, ali profinjeno glazbeno nepce audiofila,
potpomognuto ozbiljnim audio sustavom, vjerojatno će primjetiti razliku
između MP3 da-toteke na 128 kilobita u sekundi i onog od 320, no šanse
za razlikovanje lossless formata od visokokvalitet-nog MP3-a su nešto
manje i rezervirane za one najosjetljivije slušače, piše lider.hr.
SERVISNE INFORMACIJE
Magla mjestimice smanjuje vidljivost u Lici i Gorskom kotaru. Posebice na dionicama autocesta: A1, između tunela Mala Kapela i Sveti Rok, te A6 Rijeka-Zagreb, od Bosiljeva do Kikovice. Na mjestima pod maglom kolnici su vlažni i skliski.
.jpg "Prvi hrvatski satelit u orbiti")
.jpg "Birate boju za zidove?")
.JPG "Ljetno trovanje hranom")
.jpg "Blatobran!")
.jpg)
komentiraj članak
isprintaj članak
pošalji prijatelju 
.JPG)
SERVISNE INFORMACIJE
