Metropolis, jedan od prvih filmova znanstvene fantastike i najskuplji nijemi film svih vremena, prvi je i posljednji put u cijelosti prikazan 1925. godineu Njemačkoj, nakon čega su kasnije izrezani dijelovi, kako se donedavno vjerovalo, nepovratno izgubljeni.

Kad su filmski povjesničari već izgubili svaku nadu, na drugom dijelu svijeta, u malom argentinskom muzeju, dvojica mladih entuzijasta pronašla su tri role filma za koje se ispostavilo da su originalni izgubljeni dijelovi legendarnog futurističkog uratka Fritza Langa.

Povratak u budućnost

Radnja filma događa se u doslovce crno-bijeloj budućnosti 2026. godine u kojoj je društvo oštro podijeljeno na mislioce i radnike; umove i ruke između kojih na kraju posredničku ulogu izvrši srce.

Svojom hladnom, monumentalnom vizijom mehaniziranog društva, Metropolis je udario temelje šabloni koju su generacijama kasnije ''kopirali'' nebrojeni tvorci znanstveno-fantastičnih filmova.

Osakaćena verzija filma počela se prikazivati 1927., no nikada nije postigla komercijalnih uspjeh i gotovo je pokopala filmski studio u kojem je snimljena, da bi ga danas pamtili kao izuzetan primjerak filmske umjetnosti, koji je nadahnuo Ridleyja Scotta da snimi Blade Runnera. Ipak,postao je prvi film ikada stavljen na UNESCO-vulistu svjetske baštine.

I evo nas natrag...

Kako piše Die Zeit, argentinski je filmski distributer 1928. nabavio potpunu verziju filma koja je preživjela kao kopija i završila u arhivu lokalnog filmskog muzeja.

Načuvši priču o izgubljenim rolama filma, dvojica zaljubljenika prekopali su arhiv da bi na kraju naišli na spremnike koji su sadržavali – kako je i analizama u Njemačkoj već potvrđeno – autentične dijelove Metropolisa.

Otkriveni materijal nudi dvadesetak minuta novih (starih) scena, koje daju novu dimenziju zapletu poznate verzije, uvodeći jedan potpuno stari (novi) lik relevantan za radnju filma.