Labinska republika je kratkotrajna samoupravna republika koju su rudari s područja Labina u Hrvatskoj proglasili 2. ožujka 1921. godine tijekom rudarskoga štrajka. Naime, raspadom Austrougarske monarhije poslije svršetka Prvog svjetskog rata Italija, koristeći oslabljeni položaj krajeva koji su bili pod vlašću monarhije, uspijeva prisvojiti i talijanizirati područja Istre i dijelove Dalmacije te stanovništvo i gospodarski potencijal zauzetih područja iskorištava u robovlasničkom smislu riječi, piše javno.hr.

Fašistički odredi su, prije preuzimanja vlasti u Italiji, zaposlijeli sjedište radničkog odbora u Trstu 1921. godine, istog zapalili i napali predstavnike sindikata rudnika Raše. Povodom ovog događaja i prijašnjeg robovlaničkog odnosa prema radnicima rudnika Labinštine, dolazi do generalnog štrajka u kojem sudjeluje oko dvije tisuće rudara. Rudari u kratkom vremenskom roku zauzimaju rudnike, proglašavaju republiku pod krilaticom 'Kova je nasa' ( odnosno: Rudnik je naš), organiziraju vlast i takozvanu crvenu stražu kao zaštitu od fašista te sami rukovode proizvodnjom rudnika uz potporu dijela seljaka zemljoradnika. Talijanska uprava u Istri se odlučuje ugušiti postojanje republike vojnom silom što im 8. travnja 1921. godine i polazi za rukom nakon žestokog otpora rudara.

Još jedan značajan detalj u samoj borbi istarskih rudara je činjenica kako se taj ustanak istarskih rudara smatra prvim svjetskim antifašističkim ustankom uopće. Iako je fašizam na vlast u Italiji stigao tek 1922. godine, u ovim krajevima i nešto ranije su započeli teror, represija i talijanizacija Istre odmah nakon potpadanja ovih krajeva pod Italiju 1918. godine. Isti su ti upravitelji Istre aktivno sudjelovali u dovođenju fašizma na vlast. Stoga je ispravno tumačenje mnogih da je Labinska republika bila prvi ustanak protiv fašizma u svijetu.

Pametno odigrali, no izigrala ih Uprava

Štrajk labinskih rudara počeo je okupljanjem oko šesto rudara na trgu u Vinežu ('krvova placa') u znak prosvjeda protiv fašista, koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipana. Rudari su potom zauzeli rudnike i rudarska postrojenja, minirali prilaze oknima u Krapnu, Vinežu, Štrmcu i separaciju Štalije s odlagalištem ugljena, te potom organizirali naoružane postrojbe pod nazivom crvene straže, kojima je zapovijedao Francesco da Gioz.

Photo www.istra.com

Sva politička i socijalna pitanja rješavao je rudarski komitet na čelu s Pipanom, a potporu im je davao i plemić Giovanni Tonetti (crveni barun). S upravom rudnika konfrontiralo se s ekonomskim zatjevima poput povišenja nadnica. No, kako se kraj pregovorao nije nazirao, sami rudari su u svoje ruke preuzeli proiizvodnju te 21. ožujka sve organizirali. Sišli su u rudarske jame i za rukovoditelja postavili rudarskoga tehničara Dagoberta Marchiga.

No, svjesni rizika koje im nose potencijalni štrajkolomci, zatočili su 13 sicilijanskih rudara čija je vjernost bila usmjerena k upravi rudnika. Uprava je, pak, poduzela svoje korake. Pravili su se da s radnicima pregovaraju, a 8. travnja poduzela jake mjere. Naime, s mora i kopna je pokrenuta iznenadna akcija vojnih i redarstvenih snaga. Zatečeni rudari povukli su se kraj Štrmca, gdje su pružili oružani otpor. No, bili su ipak preslabo naoružani i neiskusni, te su morali odustati. Pipan je naredio prekid vatre i preuzeo svu odgovornost na sebe.

Nakon predaje, uslijedila je odmazda, tijekom koje je uhićeno četrdesetak pobunjenika. Rudari Maksimilijan Ortar i Adalbert Sykora smrtno su stradali. Uhićeni rudari završili su po zatvorima u Puli i Rovinju, a sudski proces održan je u Puli od 16. studenog do 3. prosinca. Nadalje, optužnica je teretila 52 rudara za okupaciju rudnika, uspostavu sovjetskoga režima, suprotstavljanje vlastima, miniranje skladišta, držanje eksploziva i niz drugih nezakonitih radnji. Odvjetnici Edmondo Puecher, Guido Zennaro i Egidio Cerlenizza uspješno su obranili optuženike, te je porota donijela oslobađajuću presudu. Uprava rudnika iskoristila je štrajk za raskid s austrijskim kapitalom, piše javno.hr.

U svijetu priznati kao 'prvi'

Premda nikada zakonito proglašena, a ustanak ugušen, pojam 'Labinska republika' ostavio je velike tragove na povijest Istre, pa tako i uopće ove regije. Njen značaj nije samo postao svjetski poznat zbog utiranja staze za pružanjem otpora uskoro opširnom i snažnom fašizmu, već i zbog činjenice kako je sindikalna borba tih hrabrih rudara značila utiranje puta ka samoodređenju i samoupravljanju zbog postizanja radničkih prava, poboljšanja položaja te radnih i životnih uvjeta.

Ta poznata 1921.godina, prikazuje se u rudnicima Češke ( Pšerov ) i Poljske ( Opole ) kao godina početka organiziranog otpora fašizmu, a i većina onih koji istražuju povijest misli tako. Tako se po brojnim web stranicama navodi i kako je neizbrisiva činjenica da je ''Mussolini možda jedini javni šamar dobio u Puli i da je Istra već onda znala prepoznati njegov potencijal''.

Tako da i ove godine Labinština 2. ožujka obilježava ustanak svojih rudara. Riječ je o 89. obljetnici povijesnih događaja kad će se Grad Labin i općine Raša, Sveta Nedjelja, Kršan i Pićan zajedničkom svečanom sjednicom gradskog i općinskih vijeća prisjetiti značaja događaja s početka 20. stoljeća, i to ne samo na Labinšćinu već i mnogo šire. Na spomenutoj sjednici će biti potpisan Sporazum o suradnji i prijateljstvu tri grada: Labina, Raše i Carbonie iz Italije, piše javno.hr.

R-1.hr/foto:regionalekspres.hr