Podsjetimo, taj bi zakon trebao omogućiti prikupljanje dodatnih prihoda kako bi se smanjio deficit proračuna središnje države u razdoblju pada bruto domaćeg proizvoda (BDP). Prema slovu njegovih odredbi do kraja iduće godine oporezivat će se cjelokupni primitak iznad 3000 kuna.

Tako će se za primanja od 3000 do 6000 kuna porez plaćati po stopi od dva posto, a za iznose više od 6000 kuna po stopi od četiri posto.

Sličnosti i razlike

Prema Urbanovu mišljenju, krizni je porez sličan porezu na dohodak, no postoje i razlike.

“Posebni porez na dohodak ne zahvaća dohotke od samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, te kapitala i osiguranja. Osim toga, on ne razlikuje obveznike prema broju djece i uzdržavanih članova, te nekim drugim obilježjima, što porez na dohodak čini koristeći različite osobne odbitke i druga umanjenja osnovice i porezne obveze. Treća je razlika u načinu na koji se izračunava porezna obveza: kod poreza na dohodak osnovica se dijeli na dijelove i svaki se množi zasebnom stopom, te se umnošci zbrajaju u poreznu obvezu; kod posebnog poreza na dohodak obveznici se prema visini osnovice dijele u tri skupine, a zatim se na osnovice druge i treće primjenjuju zasebne stope (dva i četiri posto)”, ističe Urban.

No, ako je GPS veći od 100 posto, oni s većim dohotkom dobivat će manje novca. Znači, porez će pojesti svu dodatnu zaradu pa i više od toga, naglašava Urban. Krizni porez pri dva iznosa osnovice izaziva GPS veći od 100 posto, i to kod osnovica od 3000 i 6000 kuna.

“Ako vam je osnovica 2999 kuna, posebni porez iznosit će nula kuna, a dohodak nakon poreza će također biti 2999 kuna. No, ako vam se osnovica poveća za dvije kune, na 3001 kunu, porez se povećava na 60 kuna. Za toliko se smanjuje dohodak nakon poreza i iznosi 2941 kune, odnosno 58 kuna manje nego prije povećanja osnovice. Dakle, povećanje osnovice od dvije kune donijelo je smanjenje dohotka nakon oporezivanja od 58 kuna.

Ako osnovica naraste, pak, za dvije kune sa 5999 na 6001 kunu, porez raste za 120 kuna. Drugim riječima, na određenim dohodovnim intervalima više se isplati imati manji dohodak nego veći”, pojašnjava on napominjući kako je s time izravno povezan i teorijski problem rerangiranja.

Naime, mnogi smatraju da fiskalni sustav prilikom preraspodjele treba očuvati rangove pojedinaca na dohodovnoj ljestvici, pa tako ako je neka osoba imala veći dohodak od neke druge osobe prije fiskalnog djelovanja (oporezivanja ili primanja naknade od države), tada bi ona trebala imati veći dohodak i nakon njega.

U protivnom dolazi do rerangiranja, a upravo se to događa u sustavu novog poreza.

“Rerangiranje će se javiti, primjerice, za osobu A s osnovicom od 5990 kuna i osobu B s osnovicom od 6114 kuna. Osoba A nakon poreza imat će raspoloživi dohodak od 5870 kuna, što je za 76 lipa više od osobe B”, tumači Urban.

Rerangiranje, uz raspored poreznih stopa, mogu izazvati i osobni odbici i tretmani pojedinih vrsta dohodaka. Naime, porez na dohodak različito tretira obveznike s obzirom na broj djece i uzdržavanih članova, tako da će od dviju osoba s jednakim dohotkom manje poreza platiti ona s više djece i uzdržavanih članova.