Ostaci supernove Kasiopeja A, jedne od najmlađih u
našoj galaktici i jedne koja je zbunjivala znanstvenike najduže
vremena, vjerojatno je 'gusti' tip zvijezde koja ima ugljikovu
atmosferu, piše net.hr.
Vjeruje se da je Kasiopeja A, ostatak eksplozije zvijezde koja je nekad
jarko sjajila, stara tek 330 godina, jer ju je tada, 1680. godine, u
tom zviježđu uočio prvi britanski kraljevski astronom John Flamsteed.
Astronomi krupne planove ostataka jezgre, koji se nalaze na
duljenosti od oko 11.000 svjetlosnih godina, nisu imali sve do 1999.
godine kad je urušenu zvijezdu snimio Chandra X-ray Observatory.
"Prije toga se mislilo da je u pitanju ili neutronska zvijezda ili
crna rupa u središtu tog objekta, ali nitko nije znao što točno, jer to
nikada nije ni vidio", rekao je Craig Heinke s kanadskog Sveučilišta Alberta.
"Teleskop Chandra nam je omogućio da izaberemo neki detalj iz samog središta", rekao je.
No, i pažljiviji izbor "kadra" i dalje je zbunjivao astronome.
"Svojstva tog objekta bila su malo čudnovata", kaže Heinke.
Presjajni spektar
Konkretno, najviše je zbunjivao spektar zvijezde. Količina energije
koju je odašiljala u svakoj valnoj duljini ukazivala je da je promjer
zvijezde ili premali (jedva 400 metara) da bi bila u pitanju neutronska
zvijezda ili je to zračenje dolazilo samo iz pojedinih dijelova
površine, a ne iz čitave površine zvijezde.
No, da je zračenje dolazilo iz samo nekih dijelova, ono bi se vidjelo kao pulsiranje.
Osim toga, zvijezda je imala i slabo magnetsko polje, što nikako nije doprinosilo bilo kakvom pulsirajućem ponašanju.
Kako je pulsirajuća zvijezda s pojedinim dijelovima površine koji zrače "ispala iz igre", Heinke i njegov kolega Wynn Ho s britanskog Sveučilišta u Southamptonu pokušali su problemu prići s druge strane.
Za početak su računalnom modelu zvijezde dodali atmosferu. Najprije
su pokušali s vodikovom atmosferom, jer se mislilo da bi se u
ekstremnom gravitacijskom polju neutronske zvijezde njezini slojevi
ubrzo posložili tako da se najteži elementi nalaze na unutrašnjem, a
najlakši na vanjskim slojevima.
Vodik je, naravno, najlakši element u svemiru.
S vodikovom atmosferom promjer zvijezde se "napuhao" do 8
kilometara, što je bilo bliže stvarnom stanju, ali još uvijek ne
dovoljno. Bolje sreće nije bilo ni s helijevom atmosferom.
"Sljedeći je na red došao ugljik i to je promjer zvijezde dovelo do
40 kilometra, odnosno u pravu veličinu neutronske zvijezde", kaže
Heinke.
No, to je znanstvenike dovelo pred novo pitanje: kako je zvijezda mogla završiti s potpuno ugljikovom atmosferom?
Ugljikova atmosfera
Tu je do izražaja došla mladost zvijezde.
"To je najmlađa neutronska zvijezda koju smo ikad imali prilike
promatrati. I ta njezina mladost znači da je vruća, vrelija od većine
bilo koje druge neutronske zvijezde", kaže Heinke.
U ovom slučaju "vrelo" znači temperature do milijardu stupnjeva Kelvina.
Ho i Heinke misle da je zvijezda "zapravo uspjela stvoriti
nuklearnu fuziju na površini i sagorjeti vodik i helij u ugljik". Vodik
i helij u ovom slučaju dolaze iz neprestane kiše koja iz ostataka
supernove pada na površinu zvijezde.
"Ova će se zvijezda starenjem hladiti i na kraju će prestati
sagorijevati vodik i helij u ugljik i oko nje će se razviti vodikova
atmosfera", kaže Heinke.
Sada će Ho i on testirati svoj model na drugim poznatim mladim
neutronskim zvijezdama kako bi provjerili drži li njihova teorija vodu.
SERVISNE INFORMACIJE
Magla mjestimice smanjuje vidljivost u Lici i Gorskom kotaru. Posebice na dionicama autocesta: A1, između tunela Mala Kapela i Sveti Rok, te A6 Rijeka-Zagreb, od Bosiljeva do Kikovice. Na mjestima pod maglom kolnici su vlažni i skliski.
.jpg "Prvi hrvatski satelit u orbiti")
.jpg "Birate boju za zidove?")
.JPG "Ljetno trovanje hranom")
.jpg "Blatobran!")
.jpg)
komentiraj članak
isprintaj članak
pošalji prijatelju 
.JPG)
SERVISNE INFORMACIJE
