Politička trgovina

Tri i pol godine kasnije opet gotovo ista slika. Šuica je sa smiješkom na licu, opet na Stradunu, okupljenim novinarima, negdje kod Gradske kavane, objašnjavala kako je postigla dogovor s Nezavisnom listom Pere Vićana, te kako će sljedeće četiri godine obnašati dužnost gradonačelnice.

Prije tri dana, uplakana i nadasve šokirana Šuica, na Stradunu je objašnjavala novinarima kako je pobijedila i to moralno, ali da unatoč svojoj pobjedi neće obnašati dužnost gradonačelnice sljedeće četiri godine. No, prava je istina kako Šuica nikada nije ni imala većinsku podršku Dubrovčana, pa ni onih koji su izlazili na izbore. Uvijek je izbore dobivala danima nakon što je završilo glasovanje.

Po njenu žalost, neposredni izbor gradonačelnika snažno joj se obio o glavu. Šuica je uvijek bila najbolja nakon što izbori završe, u dogovorima i pregovorima kako bi došla do potrebne većine. Predmet na lokalnim izborima "Politička trgovina" Šuica je uvijek iz godine u godinu polagala s izvrsnim ocjenama. Tako je 2001. godine iznenađujuće privukla nezavisnog Kljunka, koji je svoju izbornu platformu kao i svoj saborski staž u tadašnjem Županijskom domu Sabora temeljio upravo na napadima na HDZ. Ponudila mu je dogradonačelniku poziciju, a nakon četiri godine mrtva-hladna ga je odbacila.

SDP šutio radi Zagreba, HDZ radi Dubrovnika

Naravno, imala je na sljedećim izborima Vićana, koji je uvijek ideološki još od osamdesetih godina pripadao lijevoj opciji, a svoj prvi izlazak na izbore, 2005 godine temeljio je na snažnim napadima usmjerenim prema Šuici. No, unatoč tome, prihvatio je i on funkciju dogradonačelnika s onom neizbježnom floskulom o podrivanju "sustava iznutra". Nakon dvije godine nije više mogao izdržati, ali Šuica je do tada već "preobrazila" nekoliko do tada oporbenih vijećnika u Gradskom vijeću među kojima je bio i dojučerašnji šef SDP-a, šutirala Vićana, i nastavila vladavinu. Sve do nedjelje, kada je suznih očiju shvatila da je gotovo. Pregovora nema, trgovine nema, sve je otišlo.

No, zanimljivo je ovom prigodom napomenuti kako se uvijek u dijelu političke javnosti Šuica percipirala kao dubrovački Milan Bandić. Naime i ona i Bandić imali su gotovo podjednak broj afera, a zajednička im je i ljubav prema stranačkim šefovima. Onoliko koliko je Milanović morao podnositi Bandića, toliko je Sanader morao podnositi Šuicu. SDP je šutio jer ima Zagreb, a HDZ je šutio jer ima Dubrovnik. Uostalom izborni rezultat u Dubrovniku spašavao je Šuicu od čistke pašalićevaca u HDZ-u, baš kao i Kalmetu njegov rezultat u Zadru.

Bandić na fotografijama pokazivao projekte, Šuica samu sebe

Dubrovačka Bandićka, za razliku od onog stvarnog Bandića u Zagrebu, unatoč snažnoj kampanji, financijskoj potpori i činjenici da je za vrijeme kampanje vladala gradom, kao i da je imala gotovo sve medije, ipak je izgubila izbore i to premoćno. Unatoč svesrdnoj pomoći Sanadera. Kako? Razloga je više.

Treba napomenuti kako je Šuica došla na čelo južnog HDZ-a s čvrstim obećanjem kako će se obračunati sa svim HDZ-ovcima koji su sudjelovali u famoznoj aferi Dubrovačka banka. Šuica je tada rastjerala većinom hercegovačku struju unutar stranke, a Sanaderovi vapaji u sumrak kampanje da Hercegovci spase Grad od komunista ostao je tek kao itekako dobra šala koja se i danas priča Gradom. Uostalom o pripadnicima "Partije" kod HDZ-ovske dubrovačke vlasti, dalo bi se itekako razglabati.

Vrlo bitna stvar je i činjenica kako je Bandić na svojim famoznim plakatima "Građani znaju" mogao nalijepiti "sličice" svega onog što je napravio u svojem mandatu. Šuica to nije mogla. Ona je u svojim predizbornim listovima imala "sličice" sama sebe. Na 70. stranica brošure "Naša gradonačelnica" bilo je 150 njenih fotografija! Iza nje, nakon gotovo osam godina, nije zapravo ostao gotovo niti jedan njen projekt, osim famozne građevine koji Dubrovčani zovu Žužulova garaža i u kojoj gotovo nitko ni ne želi parkirati jer je predaleko od centra Grada i nije adekvatno povezana s Pilama. Autobusni kolodvor za koji je ulupano više od 15 milijuna kuna, tek je predizborni trik, korišten još i prije četiri godine jer se zna kako je riječ o privremenom rješenju.

Osnovni problem Dubrovnika, prometnica oko stare Gradske jezgre, u osam godina nije niti taknuta ako se ne računa srušena zgrada bivšeg DTS-a na Ilijinoj Glavici i pod sumnjivim okolnostima veterinarska stanica. Dubrovčani se i dalje pokapaju "kud koji" jer nije izgrađeno Gradsko groblje pa se i dalje plaća po dvadesetak tisuća eura za jedno ukopno mjesto. Branitelji, koje Šuica često spominje, kao i potpredsjednica Kosor koja je u nedjelju tješila uplakanu Dubravku, nikada nisu ni uselili u stanove, unatoč propisanom zakonu. Iza Šuice, umjesto fotografija objekata, ostali su sumnjivi Potemkini kao što je golf na Srđu ili bolje rečeno apartmanizacija, a jedan od njenih najsjajnijih poteza, na koje je valjda i danas ponosna je preimenovanje mosta Dubrovnik u Most Franje Tuđmana.

Isto tako, svaka kritika Bandića o netransparentnoj vlasti i odnosu njega i njegovih suradnika prema novinarima, u odnosu na Dubrovnik ispadaju "mali pačići". Šuica se za vrijeme svoje vladavine nije libila na sjednicama poglavarstva davati anonimna pisma građana u kojem su se blatili osobni životi novinara, nepoćudne medije se kupovalo, nesklone urednike smjenjivalo baš kao i novinare u dnevnim listovima.

Štoviše, nesklonim novinarima gradska vlast nikada nije htjela odgovoriti na novinarska pitanja. Potpisnik ovog teksta bio je urednikom dvaju dubrovačkih tjednika, a u svojoj arhivi još posjeduje preko četrdeset neodgovorenih pitanja. Od onih proceduralnih do onih koji su ticali afera. Da i ne govorimo kada je javni ugovor o gradnji garaže proračunskim novcem, proglasila - tajnim.

Miljenicima je bilo dobro

A afera je barem bilo puno, od one prve čistke "nepoćudnih" ljudi u kulturnim ustanovama, do zlatnog WC-a, još zlatnijih stepenica do njene kuće, izgrađenosti njenog doma, vezova za njenu jahtu, golf terena na Srđu, tajnog ugovora za gradnju javne garaže, raspad UTD Raguse, nestanak Dubrovčana iz stare gradske jezgre, pa do protežiranja određenih ljudi, a da i ne govorimo o prenamjeni zelenih površina u građevinske. Uostalom kada se novinari u Zagrebu grohotom smiju na svaki natječaj koji dobije IGH-a, tako se i dubrovački smiju svaki puta kada je poslove dobivao omiljeni građevinar Šuičinog HDZ-a. Ista stvar je i s davanjem poslovnih prostora samo njenim miljenicima.

Nakon osam godina, netransparentne vlasti, Šuica se danas, nakon što je obrisala suze, proglasila moralnom pobjednicom na posebno organiziranoj konferenciji za novinare. Sasvim u skladu njene vladavine i više nego simbolično novinari na toj presici nisu ni mogli postavljati pitanja. Prostorija je bila puna mladeži HDZ-a i HSS-a, kao i jučerašnjih pročelnika koji su galamili i pljeskali na svaku rečenicu, kako je zovu "Mame Šuje". U toj navijačkoj atmosferi bilo je sasvim nesuvislo postaviti makar i jedno pitanje jer neki novinari nisu ni mogli sjesti na zauzete stolice "podobne" mladeži. No, pitanja zapravo nisu bila ni potrebna, sve se ionako zna.

Mama Šuja, put putuje

Posljednji koji je pred kamerama ridao suze kada je izgubio vlast bio je Zlatko Kramarić koji se izgubio u Prištini kao veleposlanik Hrvatske u Kosovu. A, gdje će "Mama Šuja", nakon što joj je Sanader javno rekao da ga ne zove ako izgubi gradsku vlast, samo dragi Bog zna. S ovim sustavom izbora, teško da će ikada više povratiti vlast.

R-1.hr/foto:index.hr