U komunama diljem Europe, u kojima se liječe tisuće ovisnika o drogi, heptanonske terapije uskoro bi mogle postati prošlost. Novo, i prema mišljenju mnogih uvaženih europskih stručnjaka, revolucionarno rješenje je čip koji se ugrađuje pod kožu gdje ostaje od mjesec do godine dana, ovisno o zdravstvenom stanju pacijenta, piše javno.hr. Spasonosni izum koji svojom veličinom ne prelazi nekoliko milimetara izazvao je veliko oduševljenje liječnika, ovisnika i njihovih obitelji, a u njegovo djelovanje već su uvjerilo nekoliko desetaka pacijenata iz Hrvatske. Kako se čipovi kod nas za sada ne ugrađuju, najbliže mjesto gdje se hrvatski ovisnici mogu obratiti za pomoć su dvije klinike u Beogradu, gdje su nam na temelju svog osmogodišnjeg iskustva otkrili kako sićušni implantat djeluje.

Potkožni implantant efikasniji od tableta

Dr.Slavko Sakoman Photo Pixsell

Riječ je o lijeku Naltraxon, poznatom i pod nazivom Revija, koji je već šest godina prisutan i na hrvatskom tržištu, ali samo u obliku tableta. Kako nam je ispričala dr. Jasmina Knežević iz poliklinike 'Lorijen', u kojoj se liječe brojni hrvatski pacijenti, potkožni implantat je mnogo učinkovitiji od tableta jer se polagano topi i snažnije djeluje na psihu ovisnika, kojem gotovo u potpunosti eliminira psihofičku krizu koja nastupa uslijed neuzimanja droge. Svega nekoliko pacijenta je, dodaje ona, do sada tražilo da im se čip izvadi iz tijela prije propisanog vremena u kojem se onpotpuno otopi.

- Tretman ugrađivanja traje tek nekoliko minuta i najčešće nema nikakvih nuspojava. Iako nemaju svi pacijenti čvrstu volju boriti se za vlastiti život, oni koji su ustrajali uistinu su i dobili drugu priliku. Nakon površinskog ugrađivanja čipa, psihička i fizička kriza nestaje, pa osoba može normalno funkcionirati. Ako izdrži barem tri mjeseca, uspjeh je zajamčen - tumači dr. Knežević.

Jedan od zagovornika takvih tretmana je i vodeći hrvatski psihijatar koji liječi ovisnike, dr. Slavko Sakoman.

- Naltraxon je moćno sredstvo koje blokira receptore u mozgu, te povećava razinu sigurnosti pacijenta u razdoblju apstinencije - objašnjavaSakoman.

Dr. Sakoman: Kod nas se još ne usađuje

Kod nas taj lijek nije na listi HZZO-a, pa liječnici nerijetko pacijentima preporučuju odlazak u beogradske klinike, u kojimaugradnja košta od 100 do 2.200 eura, ovisno o ordinaciji i vremenu trajanja implantata.

Svi liječnici s kojima smo razgovarali tvrde da ako ovisnik s ugrađenim čipom uzme dozuheroina, heptanona ili morfija, neće osjetiti djelovanje tih droga, pa će stoga s vremenom izgubiti želju da ih konzumira. Ako, pak, pacijent Reviju uzima u obliku tableta, dovoljno je da jedan dan ne popije lijek, pa da opijati ponovno zavladaju njegovim organizmom, odnosno u samo nekoliko dana ovisnost se vraća i cijeli prijašnji tretman pada u vodu.

- Naltraxon pacijentu pruža kemijsku zaštitu. No, najvažnija je njegova odlučnost da ustraje u terapiji i ne uzima drogu. To, naravno, nije lako, posebice ako se ovisnik kreće u društvu u kojem mu je droga svakodnevno na dohvat ruke - objašnjava Sakoman.

Prema zamisli dr.Collina Brewera iz Londona, prvi takav implantat ugrađen je prije deset godina u SAD-u, te ga od tog trenutka počinju primjenjivati mnoge zemlje diljem svijeta. Farmaceutska industrija tako je napokon otkrila lijek koji pacijent uzima htio on to ili ne, te se ne može dogoditi da u trenutku krize prekine terapiju, kao što je to čest slučaj kod ovisnika koji uzimaju tablete. Stoga je važno prije ugrađivanja čipa pacijenta psihološki pripremiti da je riječ o preparatu koji duže vrijeme ostaje u tijelu.

Tablete Photo scrummybits.co.uk

- Kod nas se takvo liječenje, nažalost, još ne prakticira. Prema nekim statistikama dugoročno liječenje Naltraxonom izdrži tek četiri posto pacijenata, no to je u usporedbi s drugim oblicima terapije veliki postotak i zbog toga se ovaj lijek može smatrati uspješnim sredstvom u borbi protiv ovisnosti - zaključuje Sakoman.

U Beograd po čip od tri mjeseca

Svoje iskustvo s implantatom otkrila nam je jedna bivša ovisnica iz Zagreba,majka dvoje djece, koja trenutno nosi i treće, a nedavno je završila terapiju s trećim čipom, čime je zatvorila svoj heroinski pakao i okrenula novu stranicu u životu.'Dop' je prvi put probala u kasnim dvadesetimakad je već bila majka i supruga.

- Nakon što su mi ugradili to malo čudo pod kožu, izašla sam iz ordinacije i počela trčati i vrištati od sreće - prisjeća se naša sugovornica.

- Navukla sam se odmah, ali je skidanje bilo mukotrpno i više puta bezuspješno. Dva, tri puta sam bila u bolnici, pa komunama... No, uvijek sam se vraćala u narkomanski pakao. Bila sam razapeta između želje i svijesti. Htjela sam biti dobra mama i supruga, koja svaki dan radi i kuha ručak, no razmišljala sam samo o 'dopu'. Djeca su me gledala 'strganu', no ipak sam morala pasti na dno da kažem - sada je stvarno dosta! - priča nam mlada Zagrepčanka.

Za čip je čula odprijatelja s kojim je dijelila dvorište u jednoj komuni i koji se također uspješno izliječio.

Photo www.britannica.com

- Prvo sam otišla u Sloveniju na injekciju koja je trajala mjesec dana. Čim je djelovanje isteklo, odmah sam tražilanovu dozu lijeka, ali ovaj put u Beogradu, gdje sam uzela čip od tri mjeseca. Krize ne postoje: znaš da imaš to malo čudo u sebi, ali ti je psihasnažna, imaš puno energije i što je najbolje od svega, znaš da više nema natrag. Nakon nekoliko mjeseci vratila sam se obitelji, prijateljima koji nemaju veze s drogom, poslu... Više ne osjećam strah, već samo sigurnost. Vjerujem da je to sretan kraj jednog dijela mog života. Doživjela sam ponovno rođenje, a nema ljepšeg osjećaja kada se probudiš normalan - kaže bivša ovisnicakojoj je najveću podršku na putu prema izlječenju pružila njezina majka.

Marka plaši ugrađivanje 'u želudac'

Svoju priču odlučio je ispričati i student Marko (23), dugogodišnji heroinski ovisnikkoji je od svoje liječnicesaznao za čip. On je također pokušavao 'skidanje' na razne načine mnogo puta, ali nije mogao stati. Iza zatvorskih rešetaka je zbog dilanja proveo godinu i pol dana, a godine je proveo i u komunama. Iako je kod kuće imao heroina za idućihpet godina, odlučio se na odlazak u Beograd. U čip prvotno nije vjerovao, ali se odvažio probati.

Igla

- Bilo me strah da ne pokleknem, ali kada sam izdržao prvi put, shvatio sam da je to genijalno. Prvi put sam ga ugradio na tri mjeseca, pa na šest mjeseci, a sada ga imam na devet. Iako je heroin za mene prošlost, ugradit ću ga još barem jednom kako bih bio sasvim siguran da sam se odviknuo - kaže dvadesettrogodišnjakkoji je, otkako se liječi, nastavio studirati, zaposlio se i aktivno se bavi sportom.

Za razliku od njih dvoje, ovisnik kojeg smo sreli u Vinogradskoj bolnici na ponovnom liječenju desetogodišnji je ovisnik koji se pokušao 'skinuti' već desetak puta, ali ipak ni ne pomišlja na ugrađivanje implantata. Iako mu je njegov liječnik preporučio da tablete zamijeni čipom, njemu je to, kaže,velika investicija te ga plaši pomisao da će mu nešto ugraditi u 'želudac'.

- Izračunao sam da mi je isplativije piti tablete - kaže.

Na takve primjedbe stručnjaci i bivši ovisnici odmahuju rukom jer, kako kažu, onaj tko svaki dan ima 400 kuna za drogu, cijena čipa mu ne bi smjela predstavljati problem.