Šeće ateist šumom. I divi se:

- Kakva divna stabla! Kakve snažne rijeke! Kakve prekrasne životinje!

Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i ugleda grizlija od 3 metra spremnoga za napad. Potrči najbrže što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava. Juri koliko ga noge nose. Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne. Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njime i podiže desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili:

- O, moj Bože!

Vrijeme se zaustavi.

Medvjed ostade na mjestu kao ukopan.

Šuma umuknu.

Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas:

- Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti pomognem izvući se iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom?

Ateist pogleda ravno u svjetlost.

- Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom?

- Dobro - reče glas.

Svjetlo se ugasi.

Šumom ožive glasovi.

A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje šape, pogne glavu i prozbori:

- Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od Tvog obilja po Kristu, Gospodinu našem. Amen.