|
LEPTIRI NEMAJU SJEĆNJA
WALANG ALAALA ANG MGA PARU-PARO
11.12. PETAK 18:00 H
2009; Filipini/Koreja; 56’
REŽIJA: Lav Diaz PRODUKCIJA: Jeonju International Film Festival
Na malom otoku udaljenom od središnjeg filipinskog otoča život je težak, posebno otkako je međnarodna kompanija zatvorila rudnik zlata. Kontradiktorna priroda napretka dovela je do ekološke katastrofe, a filipinsko društvo teško se nosi s time.
f0 Ferding, Santos i Willy ne rade ništa osim što piju i prisjećju se vremena kada je rudnik radio, kada su svi bili imući, kada je život bio lak. Prošlo vrijeme njihova je sadašnjost. Kć jednog od direktora rudnika, Kanađnka filipinskog podrijetla, pojavljuje se nakon više od deset godina s fotoaparatom koji ne ispušta iz ruke, mobitelom koji nema signala i gotovo nasilnom željom za druženjem s nekadašnjim dječim prijateljima. Potraga za prošlim vremenom njezina je opsesija. Prošlo vrijeme trojice muškaraca stvarno je, iako bi (možda) bilo bolje da ga nema, njezino prošlo vrijeme ne postoji, iako bi (možda) bilo bolje da ga ima. Sukob dvaju (traženja) prošlih vremena sukob je svih suprotnosti filipinskog društva koji neizbježno završava u (anti)klimaksu. "Leptiri" nisu najkrać Diazov film (prošlogodišnji "Purgatorij" traje samo 16 minuta), ali svaki kratki film majstora esktremno dugih filmova posebna je prigoda.
POSLJEDNJI PODVIG DIVERZANTA OBLAKA
11.12. PETAK 19:00 H
1978; Hrvatska; 108’
REŽIJA: Vatroslav Mimica SCENARIJ: Vatroslav Mimica FOTOGRAFIJA: Božidar NikolićMONTAŽA: Vuksan Lukovac ULOGE: Pavle Vujisić Slavica Jukić Miki Manojlović Ratko Buljan, Ivica Pajer, Ratko Hercigonja, Jagoda Kaloper, Martina Nemet PRODUKCIJA: Jadran film, Croatia film
u8232 Stari komunist Josip Crnkovićzvan Oblak, nekadašnji španjolski borac i sudionik partizanskog pokreta, dolazi u sukob s razmaženom nogometnom zvijezdom Slikom i njegovim menadžerom. Uskoro počnje primati prijetnje da ć njegova stara kućca, u kojoj živi sa suprugom, biti srušena, a da ć na njenu mjestu biti izgrađn neboder. Oblak, koji je sve više razočran tržišnim smjerom u kojem se kreć socijalističo društvo za koje se borio, odluč se suprotstaviti moćicima...
f0 Iz današnje perspektive, film snimljen krajem sedamdesetih može se lako svrstati unutar tada izraženog trenda kojega je možda najpoznatiji primjer Hadžićv "Novinar". Propitivanje društvene stvarnosti, razotkrivanje problema ispod javno proklamiranog "savršenog" društva, kritika birokratskih i tehnomenadžerskih tendencija, ukazivanje na krutost i monolitnost partijskih dogmi, prvi put nakon Drugog svjetskog rata ozbiljno, javno, jasno i glasno postavljeno pitanje "zar smo se za to borili?" - sve je to više ili manje, decidirano ili natuknuto, prisutno i u "Oblaku".
f0 Međtim, ono što ga čni specifičim nije samo pitanje socijalizma, nije samo pitanje (izdaje) revolucije, nije na kraju krajeva ni samo pitanje "malog čvjeka" u borbi protiv sistema. Mimica progovara o onome o čmu je Marcuse pisao – kako se sloboda, slobodno društvo slobodnih pojedinaca (ili makar njihovo obećnje), ako nema stalnog angažmana, ako se odlučvanje prepušta drugima ("demokratski izabranim predstavnicima" ili "avangardi radniče klase", sasvim je svejedno), nužno pretvara u uhodanu, konformističu neslobodu koja na kraju uvijek vodi samo i jedino do propasti. I slobode, i društva, i pojedinca.
11.12. PETAK 19:00 H
1978; Hrvatska; 108’
REŽIJA: Vatroslav Mimica SCENARIJ: Vatroslav Mimica FOTOGRAFIJA: Božidar NikolićMONTAŽA: Vuksan Lukovac ULOGE: Pavle Vujisić Slavica Jukić Miki Manojlović Ratko Buljan, Ivica Pajer, Ratko Hercigonja, Jagoda Kaloper, Martina Nemet PRODUKCIJA: Jadran film, Croatia film
u8232 Stari komunist Josip Crnkovićzvan Oblak, nekadašnji španjolski borac i sudionik partizanskog pokreta, dolazi u sukob s razmaženom nogometnom zvijezdom Slikom i njegovim menadžerom. Uskoro počnje primati prijetnje da ć njegova stara kućca, u kojoj živi sa suprugom, biti srušena, a da ć na njenu mjestu biti izgrađn neboder. Oblak, koji je sve više razočran tržišnim smjerom u kojem se kreć socijalističo društvo za koje se borio, odluč se suprotstaviti moćicima...
f0 Iz današnje perspektive, film snimljen krajem sedamdesetih može se lako svrstati unutar tada izraženog trenda kojega je možda najpoznatiji primjer Hadžićv "Novinar". Propitivanje društvene stvarnosti, razotkrivanje problema ispod javno proklamiranog "savršenog" društva, kritika birokratskih i tehnomenadžerskih tendencija, ukazivanje na krutost i monolitnost partijskih dogmi, prvi put nakon Drugog svjetskog rata ozbiljno, javno, jasno i glasno postavljeno pitanje "zar smo se za to borili?" - sve je to više ili manje, decidirano ili natuknuto, prisutno i u "Oblaku".
Međtim, ono što ga čini specifičim nije samo pitanje socijalizma, nije samo pitanje (izdaje) revolucije, nije na kraju krajeva ni samo pitanje "malog čvjeka" u borbi protiv sistema. Mimica progovara o onome o čmu je Marcuse pisao – kako se sloboda, slobodno društvo slobodnih pojedinaca (ili makar njihovo obećnje), ako nema stalnog angažmana, ako se odlučvanje prepušta drugima ("demokratski izabranim predstavnicima" ili "avangardi radniče klase", sasvim je svejedno), nužno pretvara u uhodanu, konformističu neslobodu koja na kraju uvijek vodi samo i jedino do propasti. I slobode, i društva, i pojedinca.
JERICHOW
11.12. PETAK 21:00 H
f0 2008; Njemača; 93’
f0 REŽIJA: Christian Petzold SCENARIJ: Christian Petzold FOTOGRAFIJA: Hans Fromm MONTAŽA: Bettina Böhler ULOGE: Benno Fürmann, Nina Hoss, Hilmi Sözer PRODUKCIJA: Schramm Film Koerner & Weber DISTRIBUCIJA: Piffl Medien
Tijekom posljednjeg desetljeća u Njemačoj se posebno ističe grupa redatelja koju se skupno naziva tzv. Berlinskom školom. Uza sve autorske razlike, povezuje ih određna oporost i poetičost filmskog izričja koja se i od domać, njemače mainstream kinematografije razlikuje toliko da redatelji kao što su Angela Schanelec, Thomas Arslan, Ulrich Köhler ili Christian Petzold tek marginalno uživaju zasluženi status u vlastitoj sredini, pobiruć pohvale uglavnom internacionalne kritike i na festivalima.
"Jerichow" Christiana Petzolda posljednji je u nizu njegovih filmova koji za predložak uzimaju neki od poznatih sižea iz povijesti filma. U "Jerichowu", gdje Petzold iznova surađje s Harunom Farockim kao savjetnikom za dramaturgiju, radi se o adaptaciji romana Jamesa M. Caina "Poštar uvijek zvoni dvaput".
f0 Poznatu prič o ljubavnom trokutu i umorstvu redatelj smješta u njemačku provinciju na Istoku, u današnje vrijeme. Thomas, koji se u Jerichow vraća iz vojne misije u Afganistanu, susreć Alija, poduzetnika koji vodi turske zalogajnice po selima. A sreća i Lauru, Alijevu suprugu, u koju se u hipu zaljubljuje.
Petzold s jedne strane snima fantomska djela, tj. naslove što žive od kompleksnog dijaloga s vlastitim filmskim predloškom koji ih opsjeda kao sablast, no s druge su strane Petzoldovi filmovi izvrstan primjer kako se još uvijek može filmski dokumentirati sva zakučstost suvremenog života, i to na mikrorazini. Sličo Farockom, koji u svojim dokumentarističim montažama život u kapitalističom okruženju izlaže nenametljivo i precizno na razini sitnih gesti, i kod Petzolda je riječponajprije o jednoj estetici sa zadrškom, ali s tim pogubnijim naknadnim učnikom.
R-1.hr |
.jpg "Prvi hrvatski satelit u orbiti")
.jpg "Birate boju za zidove?")
.JPG "Ljetno trovanje hranom")
.jpg "Blatobran!")
.jpg)
.jpg)
.jpg)
komentiraj članak
isprintaj članak
pošalji prijatelju 
.JPG)
SERVISNE INFORMACIJE
